Svjetski uspjeh Ratka Zjače

Boje našeg jazza brani u inozemstvu tek nekolicina glazbenika. Vrlo dobar saksofonist Domagoj Ralašić, o kojem zbog komercijalizacije kojoj očigledno nije odolio manje čujemo, saksofonist Boris Majnarić i dva gitarista, Renato Rožić, koji živi i djeluje u Kölnu, a odlikuje se specifičnim, gotovo eksperimentalnim pristupom i Zagrepčanin Ratko Zjača, koji nastupajući po svijetu ostvaruje, za naše prilike zavidnu, međunarodnu karijeru.

Ratko Zjača, hrvatski glazbenik s roterdamskom adresom

Kao i Ralašić, i Zjača je uspješno završio studije na prestižnom roterdamskom Kraljevskom jazz konzervatoriju, na kojem sada čak i predaje. Uz brojne nastupe s vlastitim sastavima, među koje valja ubrojiti i one održane na Dalekom istoku i u Japanu, te snimanjima s nekim prestižnim imenima američkog jazza, Zjača se u nekoliko posljednjih godina ustalio u vlastitom malom sastavu s kojim nastupa na brojnim domaćim koncertima i festivalima. U tom međunarodnom kvartetu specifična pristupa i zvuka, u kojem uz Zjaču stalno nastupaju talijanski harmonikaš Simone Zanchini, pa se sastav stoga i zove ZZ Quartet, potom u mnogim ansamblima jazza već afirmiran kontrabasist makedonskoga podrijetla Martin Gjakonovski te poznati američki bubnjar Adam Nussbaum. Glazbeni su naglasci toga međunarodnog sastava, što nije u današnjem suvremenom jazzu iznimka, temeljeni na originalnom autorskom opusu. Takvim glazbenim profilom Zjača po svijetu uspješno pronosi ime hrvatskoga jazza, a tomu vrijedi pridodati i Zjačinu aktivnost na polju diskografije, koju u ovom trenutku dokazuje i dvama novima, u inozemstvu nedavno snimljenim diskovima.

Prvi od njih uključuje studijske i live snimke Zjačina dua, trija, kvarteta i kvinteta ostvarene na raznim lokacijama i okolnostima u razdoblju između 2000. i 2010. Riječ je o jednom diskografskom sampleru koji Zjaču, izuzev s tenor-saksofonistom Stanom Mitrovićem i kontrabasistom Martinom Gjakonovskim, predstavlja u kombinacijama s nekim istaknutim imenima europskog i američkog jazza, primjerice s trubačem Randyjem Breckerom, kontrabasistima Reggiejem Workmanom i Johnom Patituccijem te bubnjarima Alom Fosterom, Steveom Gaddom i Adamom Nussbaumom. Nije potrebno naglašavati da sve skladbe na disku autorski potpisuje Ratko Zjača, što je već odavna poznat programski uzus dijela suvremenih glazbenika jazza. U programu toga diska nazvana Now And Then, u nekim se izvedbama naziru stilski korijeni be-bopa, na koji onda Zjača i njegovi suradnici nadograđuju komplicirane moderne improvizacije s brojnim elektroničkim efektima. Tu valja istaknuti izvedbe Welcome To Our Jungle, Then And Now, koja bi trebala biti neka stilska Zjačina poveznica nekad i danas, snimljene na Nisville jazz festivalu s flautistom Bartom Platteauom, poznatim kontrabasistom Miroslavom Vitoušem i bubnjarem Benom Schröderom, te The New Life, snimljen u New Yorku.

Ratko Zjača ustalio se sa ZZ Quartetom. Ne bi ga nikako valjalo poistovjetiti s teksaškim blues- i rock-sastavom ZZ Top, a ne bi ga po svirci bilo lako usporediti ni s nekim drugim grupama. Razlika je s već spomenutim albumom Now And Then očigledna, premda se i tu susrećemo isključivo s originalnim skladbama, ali s posve drukčijim pristupom i zvukom. U izvedbenom je smislu nakon vrlo dobra diska The Way We Talk Ratko Zjača, sa svojim ZZ-om, sada u stilskom konceptu odsklizao u neku vrst kombinacije glazbenih elemenata jazza, folka, fuzijskoga jazza, popa, pa čak i rocka, napuštajući gotovo potpuno autentični američki džezistički idiom te približivši se opasno spomenutim fuzijama nazvanim danas često rabljenim terminom world music, zapravo izmišljotini o kojoj su brojni meritorni stručnjaci već odavno rekli svoje. O tome nešto govori i popratni i nepotpisani tekst priložen CD-u.

Budući da ovdje nije mjesto analizama, valja samo spomenuti da je od jedanaest predstavljenih skladbi na najnovijem disku ZZ-a pet napisao Zjača – Voglio una donna River Spirit, Freak In Freak Out, The Judge Says You Are Inocent i The Last Call, četiri potječu iz pera Simonea Zanchinija Celtico, The Clockwork, Bale con la uno i The Easy Whistler, a po jednu potpisuju Martin Gjakonovski The South Song i Adam Nussbaum Days Of Old. Svim se tim skladbama i izvedbama ne može osporiti ni originalnost ni profesionalna zrelost interpretacija, a Ratku Zjači, koji već 23 godine živi i djeluje u Rotterdamu, te sa svojim sastavom i takvim pristupom jazzu žanje brojne uspjehe, valja samo poželjeti dalje glazbene pa i komercijalne uspjehe na domaćem i stranom glazbenom tržištu.